MOJA PRIČA – AZEMINA SEJDI

Azemina Sejdi, Romkinja iz Novog Sada, u okviru projekta “Inkluzija Romkinja i Roma i  povratnika kroz nove šanse za zapošljavanje u Novom Sadu“  je pohađala i uspešno završila akreditovanu obuku Karitasa Srbije pod nazivom Integralna obuka pomoći u kući sa elementima bazične nege u trajanju od 60 sati rada koji su bili raspoređeni u 8 dana (7,5 sati tokom dana). Opšti cilj programa obuke bio je razvoj i unapređivanje kompetencija polaznicima koji pružaju uslugu pomoći u kući sa elementima bazične nege i razvijanje pozitivnog stava i empatija prema korisnicima. Specifični ciljevi obuke bili su: razvoj veština psihosocijalne podrške korisnicima, razvoj veština organizovanja i realizacije usluge pomoći u kući, razvoj veština bazične nege. Program je bio koncipiran tako da je polaznicima pružao znanja i veštine koje obuhvataju aktivnosti usluge pomoć u kući kako je definisano programom. Ovaj projekat je usmeren na smanjenje siromaštva, povećanje zaposlenosti i socijalne uključenosti Roma/kinja i povratnika/ca u Novom Sadu.

Obuka koju sam prošla mnogo mi je značila, jer sam imala iskustva u negovanju starijih osoba, ali ne na ovakav način. Prijalo mi je što sam se osećala prihvaćenom i što sam mnogo toga naučila i čula iskustva od drugih žena. Pre obuke sam imala strah kako će me prihvatiti, jer nosim maramu, obzirom da je to deo moje tradicije i religije. Međutim, samoj sebi sam rekla da idem, pa ako me prihvate u redu, ako ne, neću da razmišljam o tome. Predavači na obuci su bili sjajni. Nakon obuke sam počela da radim pri Ekumanskoj Humanitarnoj Organizaciji i nijedno negativno iskustvo nisam imala sa korisnicama. Najviše mi je značila podrška koleginice sa kojom sam išla na teren i koja mi je ukazala na eventualne teškoće pri radu i na koji način mogu da ih lakše prevaziđem“, objašnjava Azemina Sejdi.

Ona dodaje da je nakon završetka angažovanja  nastavila privatno da radi sa korisnicama, jer kako navodi, bile su prezadovoljne njenim radom pa su želele da nastave saradnju sa njom. 

Navodi da joj je mnogo značila mentorska podrška organizacije Centra za proizvodnju znanja i veština i kako kaže: „Mislim da su mi se posle toga mnoga vrata otvorila. Svi me zovu, nude posao, zaista sam prezadovoljna“.

Kroz osmeh kaže da joj je na početku bio problem, da li će imati dovoljno posla, a sada neke korisnike može i da odbije ukoliko smatra da ne može vremenski da se organizuje. Drugačije se oseća sada kada ima svoju platu i smatra da joj je to donelo više samopoštovanja. „Sada mogu i deci malo više da priuštim“, zaključuje ona.

Trenutno radi u Gerontološkom centru 6 sati dnevno.

 

Priča je nastala u okviru  projekta “Inkluzija Romkinja i Roma i povratnika kroz nove šanse za zapošljavanje u Novom Sadu“ koji sprovode Grad Novi Sad – Gradska uprava za socijalnu i dečiju zaštitu i Centar za proizvodnju znanja i veština uz podršku Nemačke organizacije za međunarodnu saradnju.
Stavovi izneti u ovoj priči predstavljaju stavove autora i ne odražavaju nužno stavove Nemačke organizacije za međunarodnu saradnju, Grada Novog Sada i Centra za proizvodnju znanja i veština
.