Ovaj tekst je doprinos Centra za proizvodnju znanja i veština, srpskog partnera na projektu ACADE_ME – Accelerating Capabilities against Anti-gypsyism and Discriminations in Education.
Vanredne okolnosti — bilo da su pandemije, prirodne nepogode ili društvene krize — ozbiljno pogađaju obrazovni sistem. Najviše stradaju oni koji su i inače ranjivi, poput romske zajednice, za koju prepreke i nejednakosti u pristupu obrazovanju postaju još izraženije. Zatvorene škole, prekidi u kontinuitetu nastave i gubitak sigurnog i zaštitnog okruženja posledice su koje dodatno produbljuju postojeće nejednakosti.
Klimatske vanredne situacije i nejednakosti u Srbiji
U Srbiji klimatske promene — poplave, toplotni talasi, suše, zagađenje — dovode do većeg izostajanja iz škole, privremenih zatvaranja i zdravstvenih rizika za decu. Najviše su pogođena deca koja žive u siromaštvu i marginalizovanim naseljima. Druge krizne okolnosti (kao što su prekidi u saobraćaju, bezbednosni problemi ili nedostatak javnih usluga) dodatno otežavaju redovno pohađanje nastave. Kada obrazovanje prelazi u onlajn ili improvizovane oblike, prepreke s kojima se romski učenici suočavaju postaju gotovo nepremostive.
Obrasci koji se ponavljaju u svakoj krizi
U svakoj vrsti vanredne situacije mogu se uočiti slični efekti:
● prekid ili smanjenje obima nastave;
● povećani zdravstveni i bezbednosni rizici (vrućina, poplave, zagađenje);
● obustava ključnih školskih usluga (obroci, psihološka podrška, bezbedan prostor);
● još širi digitalni jaz usled nedostatka uređaja i internet konekcije;
● rast siromaštva koji dodatno smanjuje vreme za učenje.
Lekcija pandemije COVID-19
Ova velika zdravstvena kriza jasno je pokazala koliko se brzo obrazovne nejednakosti mogu produbiti: deca bez digitalnih uređaja ili stabilne internet veze bila su isključena iz sistema, a porodice koje su već imale finansijske poteškoće nisu imale načina da pruže podršku deci. Rezultat: povećan rizik od ranog napuštanja škole i osipanja učenika.
Odgovor institucija
Odgovor institucija pravi razliku, jer se samo kroz ciljane i koordinisane strategije mogu ublažiti posledice vanrednih okolnosti na obrazovanje. Ključne mere uključuju:
● planove kontinuiteta učenja;
● jasnu i pravovremenu komunikaciju sa učenicima i porodicama;
● konkretne mere digitalne i socijalne podrške;
● adekvatno finansiranje i snažnu koordinaciju među različitim sektorima.
Kada ovi mehanizmi izostanu, romska deca ostaju gotovo potpuno isključena: bez uređaja, interneta, prostora za učenje ili odrasle osobe koja bi ih pratila u obrazovnom procesu.
Škola kao bezbedan prostor
Pored učenja, škola znači socijalizaciju, zaštitu, obrok i svakodnevnu brigu. U kriznim vremenima gubitak te oslonca još teže pogađa ranjive učenike. Posledice su dugoročne i teško se nadoknađuju, čak i nakon povratka na nastavu uživo.
Ka otpornijem i inkluzivnijem sistemu
Naučene lekcije ukazuju na potrebu da se izgradi obrazovni sistem sposoban da odoli krizama. Kako?
- obezbeđivanjem digitalnih uređaja i adekvatne podrške;
- razvijanjem alternativnih modela nastave;
- garantovanjem jednakih obrazovnih mogućnosti, posebno za romsku decu.
Ulaganje u inkluzivne politike znači ne samo zaštitu prava na obrazovanje za najranjivije, već i jačanje društva u celini, čineći ga pravednijim i solidarnijim pred izazovima.
Ovaj edukativni tekst deo je projekta ACADE_ME – Accelerating Capabilities against Anti-gypsyism and Discriminations in Education, koji se bavi upornim neuspesima procesa društvene inkluzije Roma. Projekat stavlja obrazovanje, podizanje svesti i širenje pozitivnih modela u prvi plan borbe protiv anticiganizma, diskriminacije i prepreka osnaživanju romske zajednice.